OTOČAC – Dok su svi drugi zločinci, ustaše, kolaboracionisti i zli ljudi, Srbijanci se hoće, barem se tako trude predstaviti, kao neki posve drugi, dragi i dobri ljudi. Iz kojih proizlazi sama dobrota, plemenitost, koji su po rođenju antifašisti, ljevičari, odnosno da su ono što je trenutno „in“, a narod bi rekao da se povijaju „kako vjetar puše“. I dok drugima dijele lekcije, evo malo i onih ružnih strana.
Srbijanski list Novo vreme je 13. kolovoza 1941. objavio peticiju pod naslovom APEL SRPSKOM NARODU, u kojem se Srbinjance poziva na lojalnost i poslušnost Nijemcima, odnosno Wehrmachtu. Prva tri potpisnika Apela su srpski episkopi: niški dr. Jovan, zvorničko-tuzlanski Nektarije i budimljanski Valerijan, tj. vikar srbijanskog patrijarha.
Iza crkvenih otaca (nije slučajno da su oni prvi potpisnici) potpise su dali predsjednik Srpske kraljevske akademije znanosti Milan Aćimović te drugi srbijanski znanstvenici, a među njima se našao i Hrvat rođen u Donjoj Stubici dr. Viktor Novak, poznati mason i klevetnik Hrvata i svega hrvatskoga (Magnum crimen, npr.). Apel je potpisao i pjesnik Jovan Dučić čija je Pjesma o Hrvatima tipična ratna agitacijska propaganda i šovinistički govor mržnje. Apel je potpisalo čak 500 vodećih srbijanskih intelektualaca, a to nije mala stvar.
Srbijanska pravoslavna Crkva je promijenila kožun „preko noći“, huškala je na rat pod parolom Bolje rat nego pakt, a dolaskom njemačkog Wehrmacht u Beograd odmah se poklonila i poslala svoju delegaciju njemačkom zapovjedniku koji je srpsku delegaciju crkvenih otaca primio 7. srpnja 1941. s vojnim počastima. Zato i ne čudi da je među prvima čiji su predstavnici potpisali Apel.
Eto, valja i ovakve „stvarčice“ poznavati i znati da se ne može bacati prašina u oči.
M.K.
PRINT